Povodom obljetnice 120 godina od rođenja Dragutina Tadijanovića organizirali smo mali kružok u kojem su sudjelovali učenici 2. L razreda pod vodstvom profesorice S.Stražičić.
Prisjetili smo se bogatog opusa Dragutina Tadijanovića koji se kao pjesnik u hrvatskoj književnosti pojavio 1922. u srednjoškolskom listu Omladina u kojem je pod pseudonimom Margon Tadeon objavio pjesmu Tužna jesen (jedina objavljena od brojnih koje je napisao za vrijeme svojih gimnazijskih dana).
1930. počinje njegovo intezivno i kontinuirano objavljivanje. Tadijanovićev pjesnički opus sadrži više od 500 pjesama koje su objavljene u više od četrdeset pjesničkih zbirka od kojih su mnoge doživjele mnoga izdanja; posebice zbirka Srebrne svirale, čak dvadeset.
Upravo su iz te zbirke naši vrijedni učenici izabrali: svatko od njih po vlastitom nahođenju; jednu Tadijanovićevu pjesmu te su je interpretirali na sebi svojstven način vođeni mišlju kako čitajući neke od pjesama zapravo “vraćamo pjesnika u život” jer su spoznali kako čitajući njegova djela zapravo oživljavamo djeliće njegove osobnosti koja zauvijek živi u njegovim pjesmama.
Započeli smo naše prisjećanje uz pjesmu Prijateljstvo riječi koju je interpretirala profesorica Stražičić.
PRIJATELJSTVO RIJEČI
EPILOG
Otkad znam za sebe
S riječima prijateljujem
Riječi su moje muke
Riječi su moja radost
Riječi su moje prokletstvo
Riječi su moja utjeha
Riječi su život moj
Otkako za sebe znam
S njima prijateljujem
Zagreb (Gajeva ulica 2 a)
3. listopada 1981.
Slijedeći baš taj trag u našem Svemiru ispunjenom nesagledivim brojem riječi prisjetili smo se našeg velikana Dragutina Tadijanovića te poslušali još dvadesetak pjesama koje su interpretirali učenici 2. L razreda.
